All Tweets
prev
Prethodna:M.4.43 Je li dopušteno koristiti silu kako bi se obranio?
next
Sljedeći:M.5 Kako mogu živjeti svoju vjeru u akciji / u misiji? Kako mogu pomoći nevjernicima? Mogu li plakati u opasnosti ili tuzi?

M.4.44 Smiju li kršćani stupiti u vojsku ili ratovati?

Društvo i zajednica

Vrlo je kršćanski pomoći da se postigne mir i sigurnost. To je specifična zadaća vojske. Nasilje, koje su vojnici ponekad prisiljeni koristiti može biti opravdano, ako postoji neposredna prijetnja, pod uvjetom da ne postoji drugo rješenje i ako je primijenjena sila proporcionalna željenom cilju.

Papa Ivan Pavao II. rekao je 2003.g.: "Rat nije uvijek neizbježan. Ali to je uvijek poraz za čovječanstvo."

Raditi na ostvarenju mira i pravde vrlo je kršćanski. Katkad se rat ne može izbjeći, ali on je uvijek poraz čovječanstva.
The Wisdom of the Church

Što Gospodin od svakoga traži glede mira?

Gospodin, koji proglašava da su “blaženi mirotvorci” (Mt 5,9), zahtijeva mir srca i prokazuje nećudorednost srdžbe, tj. želje za osvetom za pretrpljeno zlo te mržnje, koja navodi da se bližnjemu želi zlo. Ako su dragovoljni i s pristankom u vrlo važnim stvarima, ti su stavovi teški grijesi protiv ljubavi. [KKKC 480]

Što zahtijeva mir u svijetu?

On zahtijeva pravičnu raspodjelu i zaštitu osobnih dobara, slobodnu komunikaciju među ljudima, poštivanje dostojanstva osoba i naroda, postojano prakticiranje pravednosti i življenje bratstva. [KKKC 482]

U slučaju ratne prijetnje, na koga spada pomnjiva prosudba tih uvjeta?

Ta procjena spade na razborit sud javnih vlasti koje imaju pravo i dužnost građanima nametnuti obvezu nacionalne obrane koju, uz očuvanje osobnoga prava na prigovor savjesti, treba izvršiti drugim oblikom služenja ljudskoj zajednici. [KKKC 484]

Što moralni zakon traži u slučaju rata?

Moralni zakon uvijek vrijedi, pa i u slučaju oružanoga sukoba. On zahtijeva čovječno postupanje s neborcima, s ranjenim vojnicima i zarobljenicima. Djela namjerno suprotna pravu naroda i odredbe koje ih nameću jesu zločini koji se ni slijepom poslušnošću ne mogu opravdati. Moraju se osuditi masovna razaranja, kao i istrjebljenje nekoga naroda ili narodne manjine, što su preteški grijesi: postoji moralna obveza oprijeti se naredbama koje ih zapovijedaju. [KKKC 485]

Što treba učiniti da se rat izbjegne?

Mora se učiniti sve što je razumno moguće da se oružani sukob na svaki način izbjegne zbog zala i nepravda koje on izaziva. Posebice treba izbjeći gomilanje i trgovinu oružjem mimo dužna nadzora zakonitih vlasti, nepravde, poglavito gospodarstvene i društvene, etničku i vjersku diskriminaciju, zavist, nepovjerenje, oholost i duh osvete. Sve što se čini za uklanjanje tih nereda pridonosi izgradnji mira i izbjegavanju rata. [KKKC 486]

Što je to mir?

Mir je posljedica pravednosti i znak ostvarene ljubavi. Gdje je mir, tamo može “svako stvorenje u svojemu redu doći k počinku” (Toma Akvinski). Zemaljski je mir slika mira Kristova, koji je izmirio nebo i zemlju.
 

Mir je više nego odsutnost rata, više od ravnoteže moći (“ravnoteže straha”). U stanju mira ljudi mogu sa svojim pravedno stečenim dobrima sigurno živjeti i slobodno vršiti razmjenu dobara. U miru se vodi briga o dostojanstvu i samoodređenju kako pojedinaca, tako i naroda. U miru je ljudsko zajedništvo prožeto bratskom solidarnošću. [Youcat 395]

Kako se kršćanin odnosi prema srdžbi?

Pavao veli: “Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom” (Ef 4,26).

 

Srdžba je najprije naravni osjećaj, kao odgovor na otkrivenu nepravdu. Međutim, kada se srdžba pretvori u mržnju i kada se bližnjemu želi zlo, od normalna se osjećaja prelazi u teški prekršaj protiv ljubavi. Svaka je nekontrolirana srdžba, posebno u smislu osvete, usmjerena protiv mira i razara “red i mir”. [Youcat 396]

Što Isus misli o nenasilju?

Nenasiljno je djelovanje za Isusa imalo vrlo visoku vrijednost; on traži od svojih učenika: “Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi” (Mt 5,39).  

 

Petru koji ga je silom htio braniti, odgovorio je: “Djeni mač u korice!” (Iv 18,11) Isus ne poziva na oružje. On šuti pred Pilatom. Njegov je put staviti se na stranu žrtve, poći na križ da bi svijet otkupio ljubavlju te mirotvorce proglasiti blaženima. Stoga Crkva poštuje ljude koji iz razloga savjesti odbijaju služenje oružjem, ali se inače stavljaju u službu društva. [Youcat 397

Moraju li kršćani biti pacifisti?

Crkva se bori za mir, ali ne zastupa radikalni pacifizam. Ne može se, naime, ni pojedincima ni pojedinim državama ni savezima država zanijekati temeljno pravo na obranu oružjem. Rat je moralno prihvatljiv samo kao posljednje sredstvo.
 

Crkva jednoznačno ratu kaže ne! Kršćani trebaju sve poduzeti da već unaprijed spriječe rat: boreći se protiv nagomilavanja oružja i trgovine oružjem; boreći se protiv rasnih, etničkih i religioznih neravnopravnosti; trudeći se oko nadilaženja ekonomskih i društvenih nejednakosti te tako jačaju mir. [Youcat 398]

Kada je dopuštena primjena vojne sile?

Primjena je vojne sile moguća samo u krajnjoj nuždi. Za “pravedan rat” nužno je ispunjenje sljedećih kriterija: 1. opunomoćenje od strane pripadne vlasti; 2. pravedan razlog; 3. pravedna nakana; 4. rat mora biti posljednja mogućnost; 5. primijenjena sredstva moraju biti primjerena (situaciji); 6. mora postojati izgled za uspjeh. [Youcat 399]

This is what the Popes say

[Vi, oružane snage] predani ste obrani mira i života... Rad i žrtva svih vas pomažu u osiguranju mira i sigurnosti pojedinaca i društava. Molim se da se i vi sami uvijek budete čuvali, dok ispunjavate svoje profesionalne dužnosti i da vas božji darovi mudrosti i snage uvijek prate u službi svojih zemalja i svojih bližnjih. [Papa Ivan Pavao II., Oružanim snagama, 19. studenog 2000.]