All Tweets
prev
Prethodna:3.30 Što je to vazmeno trodnevlje, koje počinje na Veliki četvrtak?
next
Sljedeći:3.32 Što se događa tijekom vazmenog bdijenja?

3.31 Moram li stvarno ići u crkvu na Veliki petak?

Velike crkvene svetkovine

Veliki petak je za kršćane vrlo važan dan: to je dan kada je Isus umro na križu. Umrijevši i uskrsnuvši od mrtvih trećeg dana, Isus je omogućio da zauvijek živimo s Bogom u raju. Do tog trenutka to nije bilo moguće. Tako je Isus umro zato da nam donese život!

Razlog zbog kojeg ovaj petak nazivamo „velikim“ je taj što je Isus pokazao koliko nas voli. Zato je tako važno odlaziti u crkvu na ovaj dan moliti postaje Križnog puta, a posebno moliti s drugima tijekom liturgije Velikog petka, kako bi ostali s Isusom, koji je bio voljan žrtvovati svoj život za nas.

 

Isus je umro za tebe na Veliki petak. Treba li ti bolji razlog od toga da odvojiš malo vremena i odeš u crkvu na taj dan?
The Wisdom of the Church

Koji su učinci Kristove žrtve na Križu?

Isus je slobodno prikazao svoj život kao žrtvu pomirnicu, tj. zadovoljštinu za naše grijehe s potpunim posluhom svoje ljubavi sve do smrti. Ta “ljubav do kraja” (Iv 13,1) Božjega Sina s Ocem pomiruje čitavo čovječanstvo. Kristova vazmena žrtva, dakle, ljude otkupljuje na jedinstven, savršen i konačan način i otvara im pristup u zajedništvo s Bogom. [KKKC 122]

Zašto nas je Isus morao otkupiti baš na križu?

Križ, na kojemu je Isus bez ikakve krivnje okrutno smaknut, mjesto je najvećega poniženja i napuštenosti. Isus, naš Otkupitelj, izabrao je križ da ponese krivnju svijeta i pretrpi patnju svijeta. Tako je, svojom potpunom ljubavlju, ponovno priveo svijet Bogu.

 

Bog nam nije mogao svoju ljubav zornije pokazati nego kada se za nas u obličju Sina dao prikovati na križ. Križ je u starini bio najsramotniji i najokrutniji način smaknuća. Rimskoga se građanina nije smjelo razapeti, pa ma što skrivio. Tako je Bog ušao u najdublje ljudske patnje. Otada nitko ne može reći: “Bog ne zna kako patim!” [Youcat 101]

Zašto i mi u svojemu životu trebamo prihvatiti patnju i tako, “uzevši na sebe svoj križ”, slijediti Isusa?

Kršćanin ne treba tražiti trpljenje, ali tamo gdje je suočen s neizbježnom patnjom, ona za njega može dobiti smisao ako svoje patnje pridruži Kristovim patnjama: “Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim” (1 Pt 2,21).

 

Isus reče: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mk 8,34). Kršćani imaju poslanje da ublaže patnju u svijetu. Pa ipak, i dalje će biti patnje. U vjeri možemo vlastitu patnju prihvatiti, a tuđu patnju dijeliti. Na taj se način ljudska patnja sjedinjuje s otkupiteljskim patnjama Kristovim i tako postaje dijelom božanske snage koja svijet preobražava na bolje. [Youcat 102]

Što je “nad pakao” gdje je Isus sišao?

Boravište mrtvih “nad paklom” – različito od pakla prokletstva – stanje je sviju, i pravednih i zlih, koji su umrli prije Krista. Dušom sjedinjenom sa svojom božanskom Osobom Isus je sišao u boravište mrtvih k pravednicima koji su iščekivali svoga Otkupitelja kako bi napokon došli do gledanja Boga. Svojom smrću, pobijedivši smrt i đavla “koji imaše moć smrti” (Heb 2,14), oslobodio je pravednike u iščekivanju Otkupitelja i otvorio im vrata Neba. [KKKC 125]

This is what the Popes say

Papa Benedikt XVI., Obraćanje na Veliki petak, 21. ožujka 2008.

Isus umire na križu i leži u grobu. Dan Velikog petka, tako prožet ljudskom tugom i religioznom tišinom, zatvara se u tišini meditacije i molitve. U povratku kući i mi smo, poput onih koji su bili prisutni Isusovoj žrtvi, "udarali prsa" prisjećajući se onoga što se dogodilo (usp. Lk 23, 48). Je li moguće ostati ravnodušan prije smrti Boga? Za nas, za naše spasenje postao je čovjekom i umro na Križu. [Papa Benedikt XVI., Obraćanje na Veliki petak, 21. ožujka 2008.]