1.26 Zašto je Isus umro za nas?

Budući da se rađaju s istočnim grijehom, ona trebaju biti oslobođena od vlasti Zloga i prenesena u kraljevstvo slobode djece Božje. [KKKC 258]

Crkva se drži prakse krštenja djece od davnih vremena. Zato postoji jedan razlog: prije nego što se mi odlučimo za Boga, Bog se je odlučio za nas. Krštenje je dakle milost, nezasluženi dar Boga koji nas bezuvjetno prihvaća. Roditelji vjernici, koji žele najbolje za svoje dijete, žele krštenje kojim dijete biva otrgnuto utjecaju istočnoga grijeha i snazi smrti. 

Krštenje djece pretpostavlja da će kršćanski roditelji krštenika uvesti u vjeru. Nepravedno je, iz krivo shvaćena liberalizma, djetetu uskratiti krštenje. Kako se djetetu ne smije uskratiti ljubav, da bi se samo poslije moglo odlučiti za ljubav, tako bi bila nepravda kada bi mu roditelji vjernici uskratili Božju milost u krštenju. Kao što je svaki čovjek rođen sa sposobnošću da govori, ali mora naučiti jezik, tako je svaki čovjek rođen sa sposobnošću da vjeruje, ali vjeru mora upoznati. U svakom slučaju krštenje se nikome ne može nametnuti. Tko je krštenje primio kao malo dijete, mora ga kasnije u svojemu životu “ratificirati”, to znači: mora ga potvrditi svojim vlastitim pristankom kako bi bilo plodonosno. [Youcat 197]

To je ona ostvarena u njegovoj Utjelovljenoj Riječi, Isusu Kristu, posredniku i punini Objave. Budući da je Jedinorođeni Sin Božji koji je postao čovjekom, on je savršena i konačna Očeva Riječ. Poslanjem Sina i darom Duha Svetoga Objava je već potpuno dovršena, mada Crkvi ostaje da postupno tijekom vjekova dosegne sav njezin domašaj.

“Darovavši nam svoga Sina, koji je njegova jedina i konačna Riječ, Bog nam je tom svojom Riječju ujedno rekao sve i nema nam što više reći” (sveti Ivan od Križa).  [KKKC 9]

Premda ne pripadaju u polog vjere, one mogu pomoći življenju same vjere samo ako zadrže svoju usmjerenost prema Kristu. Crkveno učiteljstvo, na koje spade razlučivanje takvih privatnih objava, stoga ne može prihvatiti one objave koje bi htjele nadići ili ispraviti dovršenu Objavu koja je Krist. [KKKC 10]

Bog nam u Isus Kristu očituje svu dubinu svoje milosrdne ljubavi. 

U Isusu Kristu nevidljivi Bog postaje vidljiv. Postaje čovjekom poput nas. To nam pokazuje dokle ide Božja ljubav: nosi sav naš teret. S nama je na svim našim putovima. On je u našoj napuštenosti, našoj patnji, našemu strahu i smrti. On je tamo gdje mi više ne možemo dalje, da nam otvori vrata u život. [Youcat 9]

U Isusu Kristu sam je Bog došao na svijet. On je zadnja Božja riječ. Slušajući njega svi ljudi svih vremena mogu upoznati tko je Bog i što im je potrebno za spasenje.

S evanđeljem (Radosnom vijesti) Isusa Krista →OBJAVA je potpuna i dovršena. Da bi nam je osvijetlio, Duh Sveti nas sve dublje uvodi u Istinu. U životu pojedinih ljudi Božje svjetlo tako jako sja da vide “otvorena nebesa” (Otk 7,56). Tako su nastala velika hodočasnička svetišta, poput Guadalupea u Meksiku ili Lurda u Francuskoj. “Privatne objave” vidioca ne mogu poboljšati evanđelje Isusa Krista. One nisu obvezujuće za sve, ali nam mogu pomoći da objavu bolje razumijemo. Njihovu istinitost provjerava →CRKVA. [Youcat 10]

Isus je slobodno prikazao svoj život kao žrtvu pomirnicu, tj. zadovoljštinu za naše grijehe s potpunim posluhom svoje ljubavi sve do smrti. Ta “ljubav do kraja” (Iv 13,1) Božjega Sina s Ocem pomiruje čitavo čovječanstvo. Kristova vazmena žrtva, dakle, ljude otkupljuje na jedinstven, savršen i konačan način i otvara im pristup u zajedništvo s Bogom. [KKKC 122]

Križ, na kojemu je Isus bez ikakve krivnje okrutno smaknut, mjesto je najvećega poniženja i napuštenosti. Isus, naš Otkupitelj, izabrao je križ da ponese krivnju svijeta i pretrpi patnju svijeta. Tako je, svojom potpunom ljubavlju, ponovno priveo svijet Bogu.

Bog nam nije mogao svoju ljubav zornije pokazati nego kada se za nas u obličju Sina dao prikovati na križ. Križ je u starini bio najsramotniji i najokrutniji način smaknuća. Rimskoga se građanina nije smjelo razapeti, pa ma što skrivio. Tako je Bog ušao u najdublje ljudske patnje. Otada nitko ne može reći: “Bog ne zna kako patim!” [Youcat 101]