All Tweets
prev
Prethodna:3.51 Što je to istočna katolička crkva? Što su to “obredi”?
next
Sljedeći:3.53 Koji su glavni dijelovi bizantske liturgije?

3.52 Koja je razlika između latinskih i bizantskih katolika?

Istočni katolici

I latinski i bizantski katolici imaju potpuno istu vjeru. Razlike su uglavnom u crkvenoj arhitekturi, dnevnim kršćanskim običajima i načinu slavlja vjere i sakramenata. Na primjer, krštenje, euharistija i potvrda primljeni su istog dana inicijacije u vjeri. Druga je razlika u tome što se svećenici istočnog obreda mogu vjenčati.

Mnogi oblici i običaji bizantskog obreda odgovaraju istočnjačkoj pravoslavnoj tradiciji. Međutim, suprotno pravoslavnom, grkokatolici su u potpunosti dio Katoličke crkve. Liturgijska godina može se razlikovati tamo gdje Istočne Crkve i dalje upotrebljavaju Julijanski kalendar (25. pr. Kr.), dok je Zapadna Crkva prihvatila češći gregorijanski kalendar (1582. godine).

Mi imamo istu vjeru, ali se molimo u različitom vanjskom obliku u jednoj Crkvi, različitoj u tradiciji, arhitekturi i liturgijskoj odjeći.
The Wisdom of the Church

Kako Crkva na zemlji slavi liturgiju?

Crkva na zemlji slavi liturgiju kao svećenički narod u kojemu svatko djeluje prema svojoj ulozi u jedistvu Duha Svetoga: krštenici se prikazuju kao duhovna žrtva, zaređeni službenici slave po sakramentu reda primljenom za služenje svim članovima Crkve, biskupi i svećenici djeluju u osobi Krista Glave. [KKKC 235]

Kako se slavi liturgija?

Liturgijsko je slavlje protkano znakovima i simbolima čije je značenje ukorijenjeno u stvorenju i u ljudskim kulturama, određuje se događajima Staroga saveza, a potpuno se objavljuje u Osobi i djelu Kristovu. [KKKC 236]

Koja je svrha svetih slika?

Kristov je lik prava liturgijska slika. Druge koje prikazuju Gospu i Svece označuju Krista koji je u njima proslavljen. One navješćuju istu evanđeosku poruku koju Sveto pismo prenosi riječju te pomažu da se razbudi i hrani vjernička vjera. [KKKC 240]

Koja je uloga liturgijske godine?

Tijekom liturgijske godine Crkva slavi cijelo Kristovo otajstvo, od Utjelovljenja sve do njegova slavnoga povratka. U određene dane Crkva osobitom ljubavlju časti Blaženu Mariju Bogorodicu i spomen Svetaca koji su živjeli za Krista, s njim su trpjeli te su s njim i proslavljeni. [KKKC 242]

Koji je najdublji izvor liturgije?

Najdublji izvor LITURGIJE jest Bog u kojemu je vječno nebesko slavlje ljubavi – radost Oca, Sina i Duha Svetoga. Budući da je Bog ljubav, htio je da imamo udjela u slavlju njegove radosti i da nas obdari svojim BLAGOSLOVOM.

Naša zemaljska bogoslužja moraju biti slavlja puna ljepote i snage: slavlja Oca, koji nas je stvorio – stoga plodovi zemlje: kruh, vino, ulje i svjetlo, miris tamjana, sakralna glazba i divne boje, igraju tako važnu ulogu. Slavlja Sina, koji nas je otkupio – stoga kličemo jer smo oslobođeni, dišemo duboko u slušanju Riječi, postajemo snažni blagujući euharistijske darove. Slavlja Duha Svetoga, koji u nama živi – stoga iz svetoga bogoslužnog zborovanja proizlaze u preobiljuu utjeha, spoznanje, hrabrost, snaga i BLAGOSLOV. [Youcat 170]

U čemu je bit svake liturgije?

LITURGIJA je uvijek najprije zajedništvo s Isusom Kristom. Svako je bogoslužje, ne samo euharistijsko slavlje, slavlje Uskrsa u malom. Isus ga s nama slavi i otvara nam prijelaz iz smrti u život.  

 

Najvažnije bogoslužje na svijetu bilo je pashalno bogoslužje, što ga je Isus sa svojim učenicima slavio na Posljednjoj večeri u predvečerje svoje smrti. Učenici su mislili da će Isus slaviti oslobođenje iz Egipta. Isus je, međutim, slavio oslobođenje čitava čovječanstva od vlasti smrti. U ono doba Izraelce je u Egiptu od anđela zatornika sačuvala “krv jaganjčeva”. Sada je Isus sam postao Jaganjac čija krv spašava čovječanstvo od smrti. Isusova smrt i uskrsnuće dokaz su da se može umrijeti, a ipak dobiti život. To je stvarni događaj svakoga kršćanskog bogoslužja. Sam Isus uspoređuje svoju smrt i uskrsnuće s oslobođenjem Izraela iz egipatskoga ropstva. Pashalno otajstvo, dakle, označava otkupiteljsko djelovanje Isusove smrti i uskrsnuća. Slično spasonosnoj krvi jaganjčevoj kod izlaska Izraelaca iz Egipta (Izl 12), Isus je istinski pashalni Jaganjac koji je spasio (otkupio) čovječanstvo iz ponora smrti i grijeha. [Youcat 171]