All Tweets
prev
Prethodna:4.38 Je li eutanazija pogrešna u svakom slučaju?
next
Sljedeći:4.40 Što je s darivanjem organa, transfuzijama krvi i teškim lijekovima?

4.39 Mora li se čovjeka održati na životu po svaku cijenu?

Kraj života

Ne, postupanje bi trebalo biti proporcionalno cilju kojeg treba postići. Svaki pacijent ima pravo na uobičajenu njegu, poput hrane i vode. Naravno, takvu redovnu njegu uvijek treba dobiti. Na primjer, rane treba liječiti i zamotati. Međutim, nije uvijek moguće pružiti vrlo skupe ili radikalne tretmane koji mogu biti nerazmjerni.

Dobili smo svoj život od Boga i znamo da ćemo jednog dana umrijeti. Vrlo je kršćanski imati povjerenja u Boga i pripremiti se za smrt koju niste tražili i ne klanjati se nerazmjernom tretmanu po svaku cijenu.

 

Ne po svaku cijenu: nerazmjerno skupi i tegobni postupci nisu obvezni, ali osnovna skrb mora se nastaviti pružati sve do smrti.
The Wisdom of the Church

Što zabranjuje peta zapovijed?

Peta zapovijed, kao ono što se teško protivi moralnome zakonu, zabranjuje:

  • izravno i hotimično čovjekoubojstvo, kao i sudjelovanje u njemu
  • izravan pobačaj (čedomorstvo), koji je željen bilo kao cilj, bilo kao sredstvo, kao i sudjelovanje u pobačaju, pod kaznom izopćenja, jer se ljudsko biće već od njegova začeća mora poštivati i najbrižnije štititi u njegovoj cjelovitosti
  • izravnu eutanaziju, koja se sastoji u činu ili propustu kojim se okončava život prikraćenima, bolesnima ili osobama na smrt
  • samoubojstvo i dragovoljno sudjelovanje u njemu, jer ono je teška uvrjeda ispravne ljubavi prema Bogu, prema sebi i bližnjemu: pri tome odgovornost može biti povećana zbog sablazni ili smanjena zbog psihičkih poremećaja i teških strahova. [KKKC 470]

 

Koji su medicinski postupci dopušteni kada se drži da je skora smrt neizbježna?

Ne može se zakonito prekinuti liječenje koje se bolesnoj osobi redovito pruža. Međutim, zakoniti su upotreba analgetika, kojima svrha nije smrt, kao i odustajanje od “terapeutske upornosti”, tj. od nesrazmjernih medicinskih postupaka i onih koji ne daju nadu u pozitivan ishod. [KKKC 471]

Je li dopuštena pomoć pri umiranju?

Izravno odvođenje u smrt prekršaj je protiv zapovijedi “Ne ubij!” (Izl 20,13), dok je biti na pomoći umirućoj osobi zapovijed ljudskosti.
 

U stvari, radi se o tome da li se nekoga čovjeka ubija ili ga se pusti da umre i pri tome sudjeluje. Tko teškoga bolesnika namjerno vodi u smrt, griješi protiv pete zapovijedi. Tko prati umirućega, izvršava zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Opravdano je, ako se pred očima ima sigurna smrt pacijenta, da se odustane od izvanrednih i mučnih medicinskih zahvata koji ne će donijeti sam pacijent, odnosno to već prije odlučiti. Ukoliko on to više nije u stanju učiniti, mora to učiniti onaj tko je opunomoćen očitovati izjavljenu ili predmnijevanu volju umirućega. Nikada se ne smije prekinuti njega umirućega; ona je zapovijed ljubavi i milosrđa prema bližnjemu. K tomu može biti opravdano i u skladu s dostojanstvom ljudske osobe upotrijebiti lijekove za ublažavanje boli, čak i onda ako postoji opasnost da će se time bolesniku skratiti život. Odlučujuće je da takvi lijekovi nemaju za cilj smrt i da ne posluže kao sredstva za usmrćenje osobe. [Youcat 382]

This is what the Popes say

Papa Benedikt XVI., Sastanak s vlastima u Beču, 7. rujna 2007.

Ispravan odgovor na patnju nakon završetka života je ljubav i pratnja na putu prema smrti - posebno uz pomoć palijativne skrbi - a ne „aktivno potpomognuta smrt... [Mnoge] ljude treba pripremiti ili ohrabriti u svojoj spremnosti da ne štedite ni vremena ni troškova u ljubavnoj brizi za teško bolesne i umiruće. [Papa Benedikt XVI., Sastanak s vlastima u Beču, 7. rujna 2007.]