All Tweets
prev
Prethodna:4.36 Što je s matičnim stanicama i genetski modificiranim usjevima?
next
Sljedeći:4.38 Je li eutanazija pogrešna u svakom slučaju?

4.37 Kada je osoba mrtva?

Kraj života

Danas liječnici pretpostavljaju da je netko mrtav kad je utvrđeno da cijeli mozak više ne funkcionira, uključujući i moždano deblo. Obično je dovoljno napomenuti da je disanje prestalo i srce prestalo kucati.

Crkva smatra da je osoba umrla kada duša napusti tijelo. Naravno da se ovaj trenutak ne može znanstveno uspostaviti. Ali to nam pomaže da razmišljamo o životu i smrti.

 

Osoba je mrtva kad duša napusti njezino tijelo. U pravnom i medicinskom smislu, određuje se da smrt nastupa kad mozak prestane raditi.
The Wisdom of the Church

Što znači umrijeti u Kristu Isusu?

Znači umrijeti u Božjoj milosti, bez smrtnoga grijeha. Vjernik u Kristu, po njegovu primjeru, može tako vlastitu smrt preobraziti u čin posluha i ljubavi prema Ocu. “Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti” (2 Tim 2,11). [KKKC 206]

Kako nam Krist pomaže u umiranju ako mu se povjerimo?

Krist nam dolazi ususret i vodi nas u vječni život. “Ne će me uzeti smrt, nego Bog” (sv. Terezija od Djeteta Isusa).
 

Pogledom na Isusovu muku i smrt može nam i samo umiranje postati lakše. Činom povjerenja i ljubavi prema Ocu možemo i mi reći “da”, kao što je Isus učinio u Maslinskome vrtu. Takvo se držanje naziva “duhovna žrtva”. Umirući se sjedinjuje s Kristovom žrtvom na križu. Tko tako umire u povjerenju u Boga i u miru s ljudima, dakle bez teškoga grijeha, na putu je u zajedništvo s uskrslim Kristom. U svojemu umiranju ne možemo pasti dalje doli u njegove ruke. Tko umire, ne odlazi u ništavilo, nego se vraća u ljubav Božju, koja ga je stvorila. [Youcat 155]

Što se s nama događa kada umremo?

U smrti se duša i tijelo dijele. Tijelo propada, a duša ide k Bogu i čeka da se ponovno sjedini s uskrslim tijelom na posljednjemu sudu.
 

Kako će se zbiti uskrsnuće, to je tajna. Jedna nam slika može pomoći da nešto pojmimo: pogledom na lukovicu tulipana ne možemo prepoznati u kakav će se čudesni cvijet razviti iz mračne zemlje. Tako ne znamo ništa ni o budućemu izgledu našega novog tijela. Pavao je ipak siguran: “Sije se u sramoti, uskršava u slavi” (1 Kor 15,43a). [Youcat 154]

This is what the Popes say

Papa Ivan Pavao II., Obraćanje o transplantaciji, 29. kolovoza 2000.

S tim u vezi, korisno je podsjetiti da je smrt osobe jedan događaj, koji se sastoji u potpunom raspadu te jedinstvene i integrirane cjeline, koja je osobno ja. Rezultat je odvajanja životnog principa (ili duše) od tjelesne stvarnosti osobe. Smrt osobe, shvaćena u ovom primarnom smislu, događaj je koji niti jedna znanstvena tehnika ili empirijska metoda ne može izravno identificirati. Ipak, ljudsko iskustvo pokazuje da jednom kada smrt nastupi neizbježno slijede određeni biološki znakovi, koje je medicina naučila prepoznavati s sve većom preciznošću. [Papa Ivan Pavao II., Obraćanje o transplantaciji, 29. kolovoza 2000.]