All Tweets
prev
Prethodna:3.37 Silazi li Duh Sveti na nas po drugi put za vrijeme svete potvrde?
next
Sljedeći:3.39 Kako se mogu dobro ispovjediti?

3.38 Zašto se ispovijedati svećeniku umjesto Bogu?

Sakramenti

Isus svim srcem želi oprostiti ljudima njihove grijehe. To je krajnji razlog zašto je umro na križu! Kako bi oprostio grijehe, Isus je uspostavio sakrament pomirenja, poznat i kao ispovijed.

Apostoli i njihovi nasljednici (biskupi i svećenici) dobili su upute da oproste ljudima njihove grijehe u Božje ime (Iv 20,21-23). Kad te svećenik odriješi od tvojih grijeha (odrješenje), Bog ti uistinu oprašta. Dakle, nema razloga sumnjati da li su ti grijesi oprošteni. U aplikaciji #TwGOD možeš pronaći riječi odrješenja na mnogim jezicima.

 

Bog želi da znamo: ako iskreno priznamo svoje grijehe i pokajemo se, oni su nam oprošteni. Zato je zapovjedio svećenicima da opraštaju grijehe u njihovo ime.
The Wisdom of the Church

Zašto poslije krštenja i sakrament pomirenja?

Budući da novi život u milosti, primljen na krštenju, nije uklonio slabost ljudske naravi niti sklonost na grijeh (tj. požuduconcupiscentia), Krist je ustanovio ovaj sakrament za obraćenje krštenih koji su se grijehom od njega udaljili. [KKKC 297]

Tko je služitelj ovoga sakramenta?

Krist je službu pomirenja povjerio svojim apostolima, njihovim nasljednicima biskupima te svećenicima, njihovim suradnicima, koji tako postaju sredstvo Božjega milosrđa i pravde. Vlast opraštanja grijeha oni vrše u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. [KKKC 307]

Kako se sve naziva sakrament pokore?

Sakrament se pokore naziva i SAKRAMENT pomirenja, oproštenja, obraćenja ili ispovijedi. [Youcat 225]

Ako smo s Bogom pomireni po krštenju, čemu nam još treba sakrament pomirenja?

Krštenje nas izbavlja od vlasti grijeha i smrti i daruje nam novi život djece Božje, ali nas ne oslobađa od ljudskih slabosti i sklonosti grijehu. Stoga nam treba mjesto na kojemu ćemo se uvijek nanovo moći pomiriti s Bogom. To je ispovijed.

 

Ispovijedati se nije moderno; to je možda teško i na početku traži veliko samosvladavanje. Ali velika je milost da u svojemu životu smijemo uvijek nanovo započeti – istinski ispočetka: posve neopterećeni i bez dugova od jučer, prihvaćeni u ljubavi i obdareni novom snagom. Bog je milosrdan i ni za čim više ne čezne nego da mi njegovo milosrđe prihvatimo. Tko se je ispovjedio, otvorio je novu, čistu stranicu u knjizi svojega života. [Youcat 226]

Tko je ustanovio sakrament pokore?

Sam je Isus ustanovio sakrament pokore kada se ukazao svojim APOSTOLIMA na dan uskrsnuća i naložio im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im” (Iv 20,22b-23).

 

Nigdje Isus nije ljepše opisao što se u sakramentu pokore događa nego u prispodobi o milosrdnomu ocu: promašeni smo, izgubljeni, ne možemo ništa više. Pa ipak, Otac na nas čeka s još većom, čak beskrajnom čežnjom; oprašta nam kada se vratimo; uvijek nas ponovno prima, oprašta grijehe. Sam je Isus mnogim ljudima oprostio njihove grijehe, to mu je bilo važnije nego činiti čudesa. U tome je vidio velik znak dolaska kraljevstva Božjega u kojemu će sve rane biti izliječene i sve suze otrte. Isus je APOSTOLIMA predao istu snagu Duha Svetoga kojom je on opraštao grijehe. Kada idemo k SVEĆENICIMA i ispovijedamo se, stavljamo se u ruke našega nebeskog Oca. [Youcat 227]

Tko može opraštati grijehe?

Samo Bog može opraštati grijehe! Isus je mogao reći: “Oprošteni su ti grijesi” (Mk 2,5) samo zato što je Sin Božji. I samo zato što ih je Isus opunomoćio, SVEĆENICI u Isusovo ime opraštaju grijehe.

 

Neki kažu: To ja uredim izravno s Bogom, ne treba mi nikakav svećenik! Ali Bog to hoće drukčije. On nas poznaje. Kada su u pitanju grijesi, mi rado sami sebe varamo i guramo stvari pod tepih. Stoga Bog hoće da svoje grijehe izgovorimo i da ih priznamo licem u lice. Tome služi svećenik: “Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani sui m” (Iv 20,23). [Youcat 228]

Koji se grijesi uopće moraju ispovijedati?

Svi teški grijesi, kojih se sjeća nakon podrobna ispita savjesti i koji još nisu ispovjeđeni, u normalnim okolnostima mogu biti oprošteni samo u pojedinačnoj sakramentalnoj ispovijedi.

 

Sigurno je da postoje zaprjeke pred ispovijedi. Njih nadići već je prvi korak prema unutarnjemu ozdravljenju. Često pomaže sjetiti se da i PAPI treba odvažnosti da pred SVEĆENIKOM i pred Bogom prizna svoje pogrješke i slabosti. Samo u po život opasnim situacijama (kao što je zračni napad u ratu ili kada se inače skupina ljudi nalazi u životnoj opasnosti) može svećenik podijeliti zajedničko odrješenje, a da se prije toga svaki pojedinačno ne ispovjedi (to je takozvano opće odrješenje). Treba, međutim, obaviti pojedinačnu ispovijed teških grijeha prvom sljedećom prilikom. [Youcat 233]

Može li se ispovjediti, a da nije učinjen teški grijeh?

Ispovijed je i velik dar ozdravljenja i unutarnje povezanosti s Gospodinom i onda kada se, strogo gledajući, nismo dužni ispovjediti.

 

U Taizéu, na katoličkim danima, na Svjetskomu susretu mladih – posvuda se vidi kako se mladi pomiruju s Bogom. Kršćanin, koji misli ozbiljno slijediti Krista, traži radost iz koje izvire radikalno novi početak života s Bogom. I sami su se sveci redovito ispovijedali, kad god je to bilo moguće. To im je bilo potrebno kako bi rasli u poniznosti i ljubavi i kako bi dopustili da ih spasnonosno (ozdravljujuće) Božje svjetlo prožme do zadnjeg kutka duše. [Youcat 235]

Smije li svećenik dalje prenositi što je čuo u ispovijedi?

Ne, ni pod kakvim uvjetima. Ispovjedna je tajna apsolutna. Svaki SVEĆENIK bi bio ekskomuniciran kada bi drugim ljudima bilo što priopćio od onoga što je čuo u ispovijedi. Svećenik ne smije čak ni policiji nešto o tome reći ili natuknuti.

 

Za SVEĆENIKA nema ništa ozbiljnije od ispovjedne tajne. Ima svećenika koji su zbog ispovjedne tajne podnijeli mučenje, pa i samu smrt. Zato se može u ispovijedi govoriti potpuno otvoreno i bez pridržaja te s potpunim mirom imati povjerenje u svećenika čija je jedina zadaća da u tome trenutku potpuno bude “Božje uho”. [Youcat 238]

This is what the Church Fathers say

Sv. Ambrozije, O Duhu Svetom

Pogledajte da su grijesi oprošteni po Duhu Svetome. Ali ljudi koriste svoje služenje za oproštenje grijeha, ne ostvaruju pravo na bilo kakvu vlastitu moć. Jer opraštaju grijehe ne u svoje ime, već u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Oni pitaju, Bog daje, služba je od čovjeka, dar je Snaga s visina. [Sv. Ambrozije, O Duhu Svetom, 3. knjiga, 18. poglavlje (ML 16, 808)]

Sv. Ciprijan, Knjiga Demetrijanu, 25. poglavlje

Neka se ni po grijehu ni po godinama ne usporava dolazak do stjecanja spasenja. Za onoga, koji još uvijek ostaje na ovome svijetu, nije ni kajanje prekasno. Pristup Božjem oprostu je otvoren, a za one koji traže i razumiju istinu, pristup je lagan... Oprost je dodijeljen onome koji ispovijeda, a onome koji vjeruje da je spasonosni oprost priznan iz Božje dobrote. [Sv. Ciprijan, Knjiga Demetrijanu, 25. poglavlje (ML 4, 563)]