3.40 Je li bolesničko pomazanje isto što i posljednja pomast?

U Starome zavjetu čovjek u bolesti doživljava svoju ograničenost i istodobno uviđa kako je bolest tajnovito vezana uz grijeh. Proroci su naslućivali da ona može imati otkupiteljsku vrijednost za svoje i za grijehe drugih. Tako se bolest živjela pred Bogom, od koga je čovjek molio ozdravljenje. [KKKC 313]

Isusovo suosjećanje s bolesnima i njegova brojna iscjeljenja nemoćnika očit su znak da je s njim došlo kraljevstvo Božje, dakle i pobjeda nad grijehom, patnjom i smrću. Svojom mukom i smrću on daje patnji nov smisao: sjedinjena s njegovom, patnja može za nas i za druge postati sredstvom očišćenja i spasenja. [KKKC 314].

Primivši od Gospodina zapovijed da bolesne liječi, Crkva se trudi izvršiti je brigom za bolesnike i zagovornom molitvom kojom ih prati. Ona ima poseban sakrament za bolesnike koji je sam Krist ustanovio, a potvrdio sveti Jakov: “Boluje li tko među vama, neka k sebi dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje” (Jak 5,14-15). [KKKC 315]

→SAKRAMENT bolesničkoga pomazanja može primiti svaki vjernik kada se nalazi u tešku zdravstvenomu stanju.

Bolesničko se pomazanje može tijekom života primiti više puta. Opravdano je da i mladi zatraže ovaj →SAKRAMENT kada se na primjer podvrgavaju teškoj operaciji. Mnogi kršćani povezuju u takvim trenutcima bolesničko pomazanje sa (životnom) ispovijedi; želeći da u slučaju smrti pred Boga dođu čiste savjesti. [Youcat 243]

Bit obreda podjeljivanja →SAKRAMENTA bolesničkoga pomazanja sastoji se od pomazanja čela i ruku svetim uljem popraćenim određenom molitvom Crkve. [Youcat 244]

Samo svećenici (biskupi i prezbiteri) mogu dijeliti sakrament bolesničkoga pomazanja. [KKKC 317]

On podjeljuje posebnu milost koja bolesnika tješnje sjedinjuje s Kristovom mukom, za njegovo dobro i dobro cijele Crkve, darujući mu utjehu, mir, ohrabrenje, kao i oproštenje grijeha, ako se bolesnik nije mogao ispovjediti. Ovaj sakrament katkada, ako je to Božja volja, vraća i tjelesno zdravlje. U svakom slučaju, ovo pomazanje bolesnika pripravlja za prijelaz u Očev dom. [KKKC 319]

Popudbina je euharistija koju primaju oni koji su na izlazu iz ovoga života i spremaju se ući u život vječni. Primljena u trenutku prijelaza s ovoga svijeta Ocu, pričest Tijela i Krvi umrloga i uskrsnuloga Krista sjeme je vječnoga života i snaga uskrsnuća. [KKKC 320]

Isus nam je pokazao: nebo pati kada mi patimo. Bog čak hoće da ga prepoznamo “u najmanjoj braći” (Mt 25,40). Stoga je Isus brigu za bolesnike odredio svojim učenicima kao središnju zadaću. Naredio im je: “Bolesne ozdravljajte!” (Mt 8,17) i obećao im je božansku vlast: “U moje će ime izganjati zloduhe... na bolesnike će polagati ruke i bit će im dobro!” (Mk 16,17-18).

Kao bitna oznaka kršćanstva uvijek je stajala središnja briga za stare, bolesne i potrebne pomoći. Majka Terezija, koja se skrbila za umiruće na ulicama Calcutte, samo je jedna u nizu kršćana koji su otkrili Krista upravo u onima koji su od drugih odbačeni i isključeni. Kada su kršćani stvarno kršćani, iz njih teče ozdravljujuće djelovanje. Nekima je čak dano da druge tjelesno ozdravljaju snagom Duha Svetoga (karizma ozdravljenja, →KARIZME). [Youcat 242]