All Tweets
prev
Prethodna:3.43 Zašto je ženidba tako važna za kršćane?
next
Sljedeći:3.45 Kako je uređena sveta misa?

3.44 Zašto je misa tako dosadna?

Euharistija

Euharistija je najvažnija od sedam sakramenata, jer ovdje sam Isus nudi sebe kao hranu i piće. Na taj način on nas doslovno jača u našem životu i našoj vjeri. Isus je doista prisutan u euharistiji ili svetoj misi, ali prepoznatljiv samo onima koji žele vjerovati u Njega.

Zbog toga se euharistija naziva "otajstvom vjere" (1 Tim 3,9). Iako možda ne razumiješ sve, ali kad znaš da susrećeš Isusa u euharistiji na vrlo konkretan način, kako bi misa mogla biti dosadna, ako svjesno i aktivno sudjeluješ? Aplikacija #TwGOD može ti pomoći da pratiš tekstove mise na mnogim jezicima.

 

Na misi ti Isus dolazi vrlo blizu. Može li misa biti tako dosadna ako punim srcem sudjeluješ u njoj?
The Wisdom of the Church

Što je euharistija?

Ona je žrtva Tijela i Krvi Gospodina Isusa koju je on ustanovio da ovjekovječi tijekom stoljeća žrtvu Križa, sve dok ponovno ne dođe, povjerivši Crkvi spomen-čin svoje Smrti i Uskrsnuća. Ona je znak jedinstva, veza ljubavi, vazmena gozba, na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milošću i daje nam se zalog vječnoga života. [KKKC 271]

Kako je Isus ustanovio euharistiju?

“Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus, one noći kad bijaše predan, uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: `Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.´ Tako i čašu po večeri govoreći: `Ova čaša novi je savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.´” (1 Kor 11,23-25)

 

Ovaj najstariji izvještaj o onomu što se zbilo na Posljednjoj večeri potječe od APOSTOLA Pavla koji sam nije bio očevidac, nego je zapisao ono što je kao sveta tajna (otajstvo) u mladoj kršćanskoj zajednici sačuvano i u bogoslužju vršeno. [Youcat 210]

Koje je mjesto euharistije u božanskome naumu spasenja?

U Starome savezu euharistija je predoznačena poglavito godišnjom pashalnom večerom, koju je svaki Židov slavio beskvasnim kruhom u spomen na žurbu izlaska i oslobođenja iz Egipta. Isus je u svome naučavanju naviješta i ustanovljuje ju slaveći sa svojim apostolima Posljednju večeru tijekom pashalne gozbe. Vjerna Gospodnjemu nalogu: “Ovo činite meni na spomen” (1 Kor 11,24) Crkva je uvijek slavila euharistiju, poglavito nedjeljom, u dan Isusova uskrsnuća. [KKKC 276]

Tko je služitelj euharistijskoga slavlja?

To je valjano zaređen svećenik (biskup ili prezbiter) koji djeluje u osobi Krista Glave i u ime Crkve. [KKKC 278]

Što su bitne tvari nužne za slavljenje euharistije?

To su pšenični kruh i trsovo vino. [KKKC 279]

Što znači pretvorba biti (transsubstancijacija)?

Pretvorba biti (transsubstancijacija) znači preobrazbu sve biti (supstancije) kruha u bit Kristova Tijela i sve biti vina u bit njegove Krvi. Ta se pretvorba ostvaruje u euharistijskoj molitvi, snagom Kristove riječi i djelovanjem Duha Svetoga. Ipak, osjetilna obilježja kruha i vina te “euharistijske prilike” ostaju nepromijenjeni. [KKKC 283]

Koliko je euharistija značajna za Crkvu?

→EUHARISTIJA je slavlje središte kršćanskoga zajedništva. Po njoj →CRKVA postaje Crkva.

 

Crkva nismo zato što plaćamo crkveni porez ni zato što se dobro razumijemo ili zato što smo slučajno upali u jednu zajednicu, nego zato što u EUHARISTIJI primamo Tijelo Kristovo i uvijek iznova postajemo Tijelo Kristovo. [Youcat 211]

Koji dijelovi nužno pripadaju svetoj misi?

Kršćanin je katolik dužan svake nedjelje i zapovijedanoga blagdana doći na svetu misu. Tko zaista traži prijateljstvo s Isusom, odazvat će se, kad god može, Isusovu osobnomu pozivu na gozbu.

 

“Nedjeljna zapovijed” je za pravoga kršćanina jednako neprikladna riječ kao “zapovijed poljupca” za istinski zaljubljenoga. Nitko ne može imati živ odnos s Kristom ako ne ide tamo gdje nas on čeka. Stoga je od starine za kršćane misno slavlje “srce nedjelje” i najvažnije vrijeme u čitavu tjednu. [Youcat 219]

This is what the Church Fathers say

Sv. Ivan Zlatousti, O svećeništvu

Kad vidite da se Gospod žrtvuje i polaže na oltar, pa svećenik stoji i moli se nad žrtvom [Isusom] i svim štovateljima... možete li onda pomisliti da ste još uvijek među ljudima i da stojite na zemlji? [Sv. Ivan Zlatousti, O svećeništvu, 3. knjiga, 4. poglavlje (MG 48, 642)]