All Tweets
prev
Prethodna:1.28 Zašto je Isus morao umrijeti takvom užasnom smrću?
next
Sljedeći:1.30 Je li Isus imao braće i sestara?

1.29 Nije li Isus bio zapravo samo dobra osoba i mudri guru?

Što je Isus učinio za nas?

Isus je i Bog i čovjek. Veliki pisac C.S. Lewis jednom je rekao: “Morate odlučiti. Ili je ovaj čovjek bio, i jest, Sin Božji: ili je pak luđak ili nešto još gore.”

Neki su ljudi Isusa, doista, zvali ludim ili opsjednutim, ali drugi su u Njemu prepoznali Otkupitelja, kojeg nam je Bog obećao kroz vijekove. Isus je učinio da slijepi progledaju, hromi hodaju, a mrtvi ponovno ustaju te nas oslobodio od naših grijeha svojom smrću na križu. To može biti samo Božje djelo, a ne nekoga tko je bio samo čovjek.

Samo dobra i mudra osoba ne može nas pomiriti s Bogom onako kako je to učinio Isus. Isus je čovjek i Bog: on želi i on JEST naše otkupljenje.
The Wisdom of the Church

Kako Crkva izražava otajstvo Utjelovljenja?

To izražava tvrdeći da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek, u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, koje nisu pomiješane, nego ujedinjene u Osobi Riječi. Stoga u Isusovu čovještvu sve – čudesa, patnju, smrt – treba pripisati njegovoj božanskoj osobi koja djeluje po preuzetoj ljudskoj naravi.

 

"Jedinorođeni Sine i Riječi Božja! Besmrtan si, a radi našega spasenja udostojao si se primiti tijelo od svete Bogorodice i vazda Djevice Marije (...). Ti koji si jedan od Svete Trojice, slavljen s Ocem i Svetim Duhom, spasi nas!” (bizantska liturgija svetoga Ivana Zlatoustoga). [KKKC 89]

 

Je li Božji Sin, postavši čovjekom, imao dušu s ljudskom spoznajom?

Božji je Sin preuzeo tijelo obdareno razumskom ljudskom dušom. Svojim ljudskim razumom Isus je mnogo toga dokučio samim iskustvom. No, kao Božji Sin imao je prisnu i neposrednu spoznaju Boga, svoga Oca. Jednako je pronicao skrovite ljudske misli i potpuno poznavao vječne naume koje je došao objaviti. [KKKC 90]

Što znači da je Isus istodobno pravi Bog i pravi čovjek?

U Isusu je Bog stvarno postao jedan od nas i tako postao naš brat, ali tako nije prestao istodobno biti Bog i naš Gospodin. Kalcedonski sabor godine 451. naučava das u božanstvo i čovještvo u jednoj osobi Isusa Krista “neodijeljeno i nepomiješano” povezani.

 

CRKVA je dugo nastojala naći način kako bi izrazila odnos između božanstva i čovještva u Isusu Kristu. Božanstvo i čovještvo ne stoje jedno nasuprot drugomu, kao da bi Isus bio dijelom Bog, a dijelom čovjek. Ne radi se ni o tome da božanstvo i čovještvo budu pomiješani. Bog u Isusu nije samo prividno uzeo tijelo (doketizam), nego je zaista postao čovjekom. Ne radi se ni o tome da bi božanstvo i čovještvo bili u dvije različite osobe (nestorijanizam). Konačno, ne radi se ni o tome da bi čovještvo bilo utopljeno u božansku narav (monofizitizam). Protiv ovih krivovjerja Crkva se čvrsto drži vjere da je Isus Krist jedna osoba, istodobno pravi Bog i pravi čovjek. Poznata formula “nepodijeljeno i nepomiješano” (Kalcedonski sabor) ne pokušava objasniti ono što ljudskomu razumu nije moguće shvatiti, nego čvrsto drži krajnje točke vjere. Ona označava “pravac” u kojemu se može tražiti otajstvo osobe Isusa Krista. [Youcat 77]

Kako se slažu dvije volje Utjelovljene Riječi?

Isus ima božansku i ljudsku volju. U svome zemaljskom životu Božji je Sin ljudski htio ono što je s Ocem i Duhom Svetim božanski odlučio za naše spasenje. Kristova ljudska volja bez protivljenja i opiranja slijedi božansku volju, ili bolje, ona joj je podređena. [KKKC 91]

 

This is what the Church Fathers say

Sv Augustin, Propovijedi, br. 126

[Krist] je učinio ta [čuda], premda su ga prezirali mnogi, koji nisu smatrali toliko velikim stvari koje je učinio, nego malim. Kao da su rekli u sebi, to su božanske stvari, ali on je čovjek. Dvije su stvari, kao što vidite, božanska djela i čovjek. Ako božanska djela ne mogu biti ostvarena osim od strane samoga Boga, imajte na umu da je taj Čovjek Bog. [Sv Augustin, Propovijedi, br. 126 (ML 38, 700)]