All Tweets
prev
Prethodna:3.21 Koja su najvažnija mjesta u crkvi?
next
Sljedeći:3.23 Odakle potječu različiti oblici crkvene arhitekture?

3.22 Što je krstionica? Zašto postoje kipovi u crkvi?

Unutar crkvene građevine

Krsnionica sadrži vodu, koja se koristi za krštenje ljudi. Tu započinje novi život, kao kršćanin. Kipovi u crkvama pomažu nam da mislimo na svece. Vjernici mogu zatražiti od svetaca (ne kipova!) da im se pridruže u molitvi Bogu. Ti su sveci bliski Bogu na nebu.

Kad pališ svijeću kod jednog od kipova, ta svijeća predstavlja tvoje molitve, koje se nastavljaju i kad napustiš crkvu. Svetac će moliti za tebe.

 

Krstionica je mjesto u kojem se osoba krsti i postaje kršćaninom. Kipovi i slike pomažu nam da zatražimo od svetaca da se mole s nama i za nas.
The Wisdom of the Church

Zašto Stari zavjet zabranjuje prikazivati Boga i zašto se kršćani toga danas ne drže?

Prva zapovijed određuje: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu” (Izl 20,4) kako bi se zaštitilo Božje otajstvo i kako bi se ogradilo od kultnih prikaza poganskih božanstava. No budući da je Bog u Isusu Kristu sam uzeo obličje čovjeka, u kršćanstvu je ta zabrana pravljenja slika dokinuta; u istočnoj Crkvi →IKONE se čak smatraju svetima.

 

Spoznaja izraelskih otaca da Bog sve nadilazi (→TRANSCENDENCIJA) i da je veći od svega svijeta još je i danas tako živa u židovstvu i u islamu da ni sada kao ni prije nije dopušteno pravljenje nikakva Božjega lika (slike). U kršćanstvu je, gledom na Krista, u četvrtomu stoljeću ublažena zabrana pravljenja slika, a posve je dokinuta na Drugomu nicejskom saboru (787.g.). Bog nam po svojemu utjelovljenju više nije nepredočiv; od Isusa smijemo sebi predočiti sliku njegova bića: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Iv 14,9). [Youcat 358]

This is what the Popes say

Papa Ivan Pavao II., Obraćanje u Wadowicama, 7. lipnja 1979.

Kad se u mislima osvrnem na dugačak životni put, razmišljam o tome kako su me okolica, župa i moja obitelj doveli do krsnog zdenca u crkvi u Wadowicama, u kojoj sam, dana 20. lipnja 1920., primio milost da postane sin Božji, zajedno s vjerom u moga Otkupitelja. Već sam svečano poljubio ovu krstionicu u godini tisućljeća krštenja Poljske, kad sam bio nadbiskup u Krakovu. Danas ga želim poljubiti kao Papa, nasljednika svetog Petra. Želim usmjeriti pogled na lice Majke Neprestane Pomoći na njezinoj slici u Wadowicama. [Papa Ivan Pavao II., Obraćanje u Wadowicama, 7. lipnja 1979.]