All Tweets
prev
Prethodna:4.17 Kako se postaje svecem?
next
Sljedeći:4.19 Zašto posebno naglašavati brak i obitelj?

4.18 Što je s čudima, magijom i okultnim?

Poziv na svetost

Ponekad Bog čini čuda: događaji, koji nisu u skladu s prirodnim zakonima. U takvim slučajevima Bog odlučuje izravno intervenirati, iako zakoni prirode ostaju na snazi. Čuda se, dakle, ne mogu objasniti znanstveno: ona su doslovno 'iznad prirode' ili natprirodna.

Ne znamo točno zašto Bog ponekad čini čuda i zašto često to ne čini. Ne možeš učiniti čudo, ali možeš moliti za to. Ne postoji takva stvar kao što je "bijela" ili "dobra" magija. Okultne prakse i magija su opasne za ljude i suprotne od ljubavi prema Bogu.

 

Bog može činiti čuda kako bi nam pomagao da rastemo u svojoj ljubavi prema njemu. Prema tomu, komu je onda potrebna magija? Magija bilo koje vrste udaljava nas od Boga.
The Wisdom of the Church

Kako osnažiti naše sinovsko pouzdanje?

Sinovsko je pouzdanje na kušnji kada mislimo da nismo uslišani. Tada se moramo zapitati je li Bog nama Otac čiju volju nastojimo izvršiti ili je jednostavno sredstvo za postizanje onoga što želimo. Ako se naša molitva sjedini s Isusovom, znajmo da nam on daje mnogo više od ovoga ili onog dara: dobivamo Duha Svetoga koji preobražava naše srce. [KKKC 575]

Što kada se iskusi da molitva ne pomaže?

Molitva ne traži površan uspjeh, nego Božju volju i njegovu blizinu. Upravo u prividnoj Božjoj šutnji leži poziv da se učini korak naprijed – k bezuvjetnu predanju, bezgraničnoj vjeri, beskonačnu očekivanju. Tko moli, mora Bogu ostaviti potpunu slobodu da on kaže što želi, da ispuni što hoće i da se daruje kako hoće.
 

Često kažemo: molio sam i nije pomoglo. Možda ne molimo dovoljno uporno. Tako je sveti Župnik Arški, jednoga subrata koji mu se tužio zbog neuspjeha, upitao: “Molio si, uzdisao si... a jesi li postio, jesi li bdio?” može biti i to da Boga molimo za pogrješne stvari. Sveta Terezija Avilska jednom reče: “Ne moli za manji teret, nego za jača pleća!” [Youcat 507]

Što znači “nemaj drugih bogova uz mene”?

Ova zapovijed zabranjuje:

  • častiti druga božanstva i kumire ili štovati neki zemaljski idol ili se posve predate kakvu zemaljskomu dobru (novac, utjecaj, uspjeh, ljepota, mladost itd.)
  • biti praznovjeran, odnosno umjesto vjere u Božju moć, vodstvo i BLAGOSLOV, okrenuti se ezoterijskim, magijskim i okultnim praksama ili se baviti čaranjem (gatanjem) i spiritizmom
  • izazivati Boga riječima i djelima
  • počiniti SVETOGRĐE

korupcijom dolaziti do duhovne moći i obeščastiti sveto trgujući s njim (simonija). [Youcat 355]

Je li moguće pomiriti ezoteriju s kršćanskom vjerom?

Ne. EZOTERIJA ide mimo Božje stvarnosti. Bog je osobno biće; on je ljubav i izvor života, a ne hladna kozmička energija. Bog je htio i stvorio čovjeka, ali čovjek po sebi nije božanski, nego grijehom ranjeno, smrću ugroženo i spasenja potrebno stvorenje. Dok ezoterici uglavnom drže da čovjek može sam sebe spasiti, kršćani vjeruju da spašava samo Isus Krist i  Božja milost. Također ni priroda ni svemir nisu Bog (kao što naučava PANTEIZAM). Stvoritelj je, uza svu ljubav prema nama, beskonačno veći i različit od svega što je stvorio. 

 

Mnogi se danas bave jogom iz zdravstvenih pobuda, sudjeluju na tečajevima MEDITACIJE da se smire i usredotoče ili sudjeluju na plesnim radionicama da postignu novo iskustvo svojega tijela. Ove tehnike nisu uvijek bez opasnosti. Koji put su sredstvo prenošenja učenja stranih kršćanskomu nauku: EZOTERIJE. Ni jedan razborit čovjek ne će prihvatiti takav iracionalan pogled na svijet u kojemu se ljudi mogu služiti magijskim moćima ili upregnuti tajanstvene duhove, a “posvećeni” posjeduju tajna znanja skrivena od “običnih ljudi”. Već su u Starome zavjetu bila razotkrivena vjerovanja u božanstva i duhove okolnih naroda. Samo je Bog Gospodin i nema drugoga Boga osim njega. Ne postoji nikakava (magijska) tehnika kojom se može zagospodariti “božanskim”, kojom se svemir može podčiniti svojim željama i sama sebe spasiti. S kršćanskoga je stanovišta mnogo toga u ezoteriji PRAZNOVJERJE ili OKULTIZAM. [Youcat 356]

This is what the Popes say

Papa Benedikt XVI., Opća audijencija, 15. rujna 2010.

U samostanu sv. Damjana [sveta Klara Asiška] junački je prakticirala vrline, koje bi trebale razlikovati svakog kršćanina: poniznost, duh pobožnosti i pokore i dobročinstva... Njena je vjera u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji bila tako velika da se dva puta dogodilo čudo. Jednostavno pokazujući im Presveti Sakrament distancirao je plaćenike Saracena, koji su bili na putu da napadnu samostan San Damiano i opljačkaju grad Asiz... Oni koji mijenjaju svijet nabolje su sveti, oni ga trajno transformiraju, usađujući se u njemu mogu izazvati snage jedino ljubavlju, koja je nadahnuta evanđeljem. Sveci su veliki dobročinitelji čovječanstva! [Papa Benedikt XVI., Opća audijencija, 15. rujna 2010.]