All Tweets
prev
Prethodna:4.20 Je li “suzdržavanje od seksa prije braka” staromodno?
next
Sljedeći:4.21 Zašto izabrati celibate ako su ljudi stvoreni za brak?

4.2 Što bih trebao učiniti sa svojim životom?

Poziv

U vremenu kada su preopterećenost i depresija redoslijed dana, ovo je vrlo važno pitanje. Odgovor koji možemo dati zapravo je vrlo jednostavan: naš cilj kao ljudskih bića je biti sretan.

Put do istinske sreće nalazi se samo u Isusu: rekao je za sebe da je on Put (Iv 14,6). Ako želiš pronaći konačnu sreću, važno je stoga uložiti u svoj odnos s Bogom. Pronaći ćeš tu sreću, jer će ti Bog pomoći da otkriješ što bi trebao/la učiniti sa svojim životom.

 

Vjeruj u to da te Bog voli i želi da budeš sretan, a onda podijeli tu ljubav s drugima. Sve ostalo će doći.
The Wisdom of the Church

U kakvu su odnosu Blaženstva s ljudskom čežnjom za srećom?

Ona odgovaraju urođenoj čežnji za srećom koju je Bog čovjeku usadio u srce da ga privuče k sebi, jer je samo on može ispuniti. [KKKC 361]

Zašto čeznemo za srećom?

Bog nam je u srce stavio beskrajnu čežnju za srećom koju ništa ne može utažiti doli sam Bog. Sva nam zemaljska ostvarenja pružaju samo predokus vječne sreće. Po njima trebamo biti privučeni k Bogu. [Youcat 281]

Što je sloboda i čemu služi?

Sloboda je od Boga darovana sposobnost da možemo djelovati po sebi; tko je slobodan , tome ne određuje drugi što će činiti.
 

Bog nas je stvorio kao slobodne ljude i želi da budemo slobodni kako bismo se svim srcem mogli odlučiti za dobro, dapače za najviše “Dobro”, dakle za Boga. Što više činimo dobro, to smo slobodniji. [Youcat 286]

This is what the Church Fathers say

Sv. Klement Rimski, Pismo Korinćanima

Mi, koji smo pozvani po njegovoj Volji u Kristu Isusu, nismo opravdani ni sami ni mudrošću ni razumijevanjem ni pobožnošću ni djelima, koja smo učinili u svetosti srca, već vjerom kojom je svemogući Bog opravdao sve ljude s početka; kome slava u sve vijekove. Amen. Što ćemo onda, braćo? Hoćemo li se olabaviti činjenjem dobra i napustiti dobročinstvo? Neka Gospodin nikada ne dopusti da nam se to dogodi, ali budimo marljivi da svako dobro djelo (Tit 3,1) obavimo ozbiljno i revno. [Sv. Klement Rimski, Pismo Korinćanima, 32. poglavlje, 4. redak (MG 1, 272)]