All Tweets
prev
Prethodna:1.13 Na kojem je jeziku napisana Biblija?
next
Sljedeći:1.15 Kako je sastavljen Stari zavjet?

1.14 Koja je razlika između Biblije i Kurana?

Biblija: istina ili laž?

Muslimani vjeruju da je Kuran doslovni tekst, kojega je anđeo diktirao Muhamedu poslan od Boga na arapskom jeziku. Muslimanima su tekstovi Kurana sveti. To vrijedi i za Bibliju: mi kršćani, vjerujemo da su autori Biblije nadahnuti Duhom Svetim (nije Bog diktirao tekst). Taj isti Sveti Duh pomaže čitateljima da ispravno protumače Bibliju. Riječi u Bibliji su mrtve, dok ih se ne pročita.

Što se tiče sadržaja, Kuran negira da je Isus Sin Božji i da je umro i da je uskrsnuo. To znači da se ne priznaje istina da se Bog utjelovio u Isusu zbog Njegove ljubavi prema nama.

Novi zavjet govori da je Isus Sin Božji, što se u Kuranu poriče. Bog je nadahnuo biblijske pisce. Nije im diktirao tekst.
The Wisdom of the Church

Koja je uloga Svetoga pisma u životu Crkve?

Sveto pismo je uporište i životna snaga Crkvi, a njezinoj djeci čvrstima vjere, hrana i vrelo duhovnoga života. Ono što je duša teologije i pastirskoga propovijedanja. Psalmist veli: ono je “nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” (Ps 119,105). Zato Crkva potiče na učestalo čitanje božanskih Pisama jer “nepoznavanje Pisama jest nepoznavanje Krista” (Sveti Jeronim). [KKKC 24]

This is what the Popes say

Papa Ivan Pavao II., Ankara, 29. studenog 1979.

Vjera u Boga, koju ispovijedaju duhovni potomci Abrahama - kršćani, muslimani i Židovi - kad se iskreno živi, ​​kad prodire kroz život, određeni je temelj dostojanstva, bratstva i slobode ljudi i princip ispravnosti za moralno ponašanje i život u društvu. I ima toga još više: kao rezultat ove vjere u Boga Stvoritelja i transcendentnog, čovjek se nađe na vrhuncu stvaranja. On je stvoren, Biblija uči, "na sliku i priliku Božju" (Post 1,17); za Kuran, svetu knjigu muslimana, iako je čovjek načinjen od prašine, "Bog mu je udahnuo duh i obdario ga sluhom, vidom i srcem", tj. inteligencijom (Sura 32.8). [Papa Ivan Pavao II., Ankara, 29. studenog 1979.g.]